Vodoopskrbni sustav

Razvoj i izgradnja vodoopskrbnog sustava na području otoka Cresa i Lošinja započela je nakon II. svjetskog rata na izvorištu i crpilištu vode Vransko jezero.

Orlec je prvo otočko naselje koje je dobilo vodovod 1952. godine, dok je Cres dobio vodu 1953.godine. Južni krak dužine 45 km do Velog Lošinja dovršen je 1963.godine, tako da je Belej dobio vodu 1955.godine, Osor i Nerezine 1959., Mali Lošinj 1960.godine i Veli Lošinj 1963.godine.

Danas se na crpilištu Vransko jezero, na nadmorskoj visini 220 metara nalaze dvije vodospreme iz kojih se voda gravitacijski dovodi u sva naselja na sjevernom i južnom ogranku. Na crpilištu u sklopu navedenih vodosprema nalaze se tri crpna agregata za snadbijevanje vodom naselja Orlec, Krčina i Loznati preko vodospreme na nadomorskoj visini 310 metara.

Sjeverni ogranak dužine cca. 17 kilometara opskrbljuje vodom naselja Valun, Zbičinu, Pernat i Lubenice te Cres.

Južni ogranak dužine cca. 45 kilometara proteže se do Velog Lošinja i direktno opskrbljuje naselja Vrana, Hrasta, Belej, Ustrine, Osor, Nerezine, Sveti Jakov, Ćunski, Artatore i Mali Lošinj. Na glavni južni ogranak nadovezuju se ogranci za Stivan, Miholašćicu i Martinšćicu te ogranak za Punta Križu.

S vodom smo stigli čak i do otoka Ilovika. Djelomično podmorskim cjevovodom voda je dopremljena na otok iz smjera Malog Lošinja.

Ukupna duljina mreže vodoopskrbnog sustava Cres – Lošinj iznosi više od 200 km.

Otoci Susak, Unije i Srakane snadbijevaju se brodom vodonoscem. Na otoku Susku izvedena je hidrantska mreža s pripadajućom vodospremom i crpnom stanicom kojom se prihvaćena voda sa vodonosca doprema do vodospreme.

Naselja Pernat, Porozina, Filozići, Dragozetići, Beli, Sv.Petar, Predošćica, Vodice, Merag, Podol, Vidovići, Verin i Zabodarski nisu spojena na sustav javne vodoopskrbe već se po potrebi snadbijevaju pitkom vodom iz autocisterne.