Kako bi se osigurala kvaliteta vode, dostupnost pitke vode za stanovnike otoka i očuvao okoliš, adekvatno upravljanje vodnim resursima od ključne je važnosti. Vodoopskrbni sustav na otocima Cresu i Lošinju stavljen je u funkciju 1950.-ih godina, a izgradili su ga stanovnici otoka. Orlec je prvo otočko naselje koje je dobilo vodovod 1952. godine, dok je Cres dobio vodu 1953. godine. Južni krak dužine 45 kilometara do Velog Lošinja dovršen je 1963. godine, tako da je Belej dobio vodu 1955. godine, Osor i Nerezine 1959., Mali Lošinj 1960.godine i Veli Lošinj 1963.godine. Danas se na crpilištu Vransko jezero, na nadmorskoj visini 220 metara nalaze dvije vodospreme iz kojih se voda gravitacijski dovodi u sva naselja na sjevernom i južnom ogranku. Na crpilištu u sklopu navedenih vodosprema nalaze se tri crpna agregata za snabdijevanje vodom naselja Orlec, Krčina i Loznati preko vodospreme na nadmorskoj visini 310 metara. Sjeverni ogranak dužine cca. 17 kilometara opskrbljuje vodom naselja Valun, Zbičinu, Pernat i Lubenice te Cres. Južni ogranak dužine cca. 45 kilometara proteže se do Velog Lošinja. S vodom smo stigli čak i do otoka Ilovika. Djelomično podmorskim cjevovodom voda je dopremljena na otok iz smjera Malog Lošinja. Ukupna duljina mreže vodoopskrbnog sustava Cres – Lošinj iznosi više od 200 km.
Od velike su važnosti i oborinske vode koje nastaju kao rezultat padalina poput kiše. Oborinske vode su primarni način obnavljanja pitke vode. One se prirodno kreću kroz vodeni ciklus kondenzirajući se u obliku oblaka, kiše, snijega te teku prema rijekama i jezerima, upijaju se u tlo ili infiltriraju u podzemne vode. Upravljanje oborinskim vodama je važno radi sprječavanja poplava, održavanja kvalitete voda i očuvanja prirodnih ekosustava, kao i smanjenja potrošnje pitke vode. Također se primjenjuju metode za prikupljanje i ponovno korištenje oborinskih voda u svrhe poput navodnjavanja i korištenja vode u svrhu industrije ili potencijalno obnovljivih izvora energije. One igraju važnu ulogu u održavanju ekološke ravnoteže u prirodi jer pomažu u vlaženju tla i održavajući život u rijekama, jezerima i močvarama, ali i hidroloških procesa kao što je ravnoteža vodostaja u rijekama te opskrbi podzemnih voda. No, uz ove koristi postoje i određeni problemi. Naime, intenzivne kiše mogu uzrokovati poplave te sakupljati onečišćenja s površina čime se može ugroziti kvaliteta vode. Kako bi se upravljalo oborinskim vodama potrebno je smanjiti onečišćenja, promicati održivo urbanističko planiranje, zaštitu prirodnih vodnih ekosustava te poboljšati infrastrukturu za prikupljanje, pohranu i ponovno korištenje oborinskih voda.
U naseljima te manjim otocima koji nisu spojeni na sustav vodoopskrbe, voda se doprema autocisternom ili vodonoscem, a na nekim otocima, kao što su Susak i Unije, izgrađeni su desalinizatori koji morsku vodu, odnosno boćatu vodu prerađuju u pitku.
Prije toga razdoblja, stanovništvo se vodom opskrbljivalo iz mnogobrojnih lokvi u plitkim krškim ponikvastim udubljenjima te vodom iz bunara i cisterni za prikupljanje kišnice. Na Cresu, Lošinju i manjim otocima ponegdje se još uvijek privatno koriste bunari te cisterne. Ipak, ta se voda u pravilu koristi za navodnjavanje te u svrhe gospodarstva, a ne kao izvor pitke vode.
Vransko jezero
Vransko jezero drugo je najveće slatkovodno jezero u Hrvatskoj te ima iznimnu važnost za otok i okoliš, kako u ekološkom, tako i u gospodarskom smislu. Površina Vranskog jezera iznosi 5,75 km2, a najveća dubina mu je 74,5 metara te sadrži više od 200 milijuna m3 slatke vode , a nalazi se u središnjem i najširem dijelu otoka Cresa. Iskorištava se za vodoopskrbu cresko-lošinjskog arhipelaga, a obzirom na činjenicu da je, prema analizama, voda iz Vranskog jezera izvrsne kakvoće, nije je potrebno pročišćavati, već se samo preventivno dezinficira klorom prije nego što dođe do potrošača. Posljedica je to činjenice što u okolini Vranskog jezera nema većih naselja te industrije. Posebno je zanimljivo što nijedna bujica ne utječe izravno u jezero, već se gubi u priobalnom šljunku i na taj način filtrira. Nevjerojatna prozirnost vode kreće se od 10 do 24 metra. Vodoopskrbni sustav iz Vranskog jezera proteže se do grada Cresa na sjeveru te otoka Ilovika na jugu.
Kroz godinu zabilježene su neravnomjerne potrošnje i crpljenja vode, što je prije svega uzrokovano turizmom te nemogućnosti dugoročnog skladištenja većih količina vode. Primjerice, od veljače do srpnja crpi se prosječno 120 000 m3 vode iz Vranskog jezera, dok se u srpnju i kolovozu te vrijednosti penju do 360 000 m3. Osim toga, na razinu vodostaja u jezeru utječu kišna i sušna razdoblja. Vodostaj na Vranskome jezeru prati se i mjeri od 1929. godine. Najviši izmjereni vodostaj zabilježen je 1938. godine, kada je jezerska voda bila 16,86 metara iznad razine mora, a najniži vodostaj, izmjeren 2012. godine, iznosio je 9,7 metara.
Vransko jezero često se naziva prirodnim fenomenom. Naime, postoji dvojba otkuda slatka voda budući da jezero nema vidljivih dotoka ni ponora. Njegov postanak tumači se nižom razinom mora u geološkoj prošlosti. Površinske su se vode iz depresije kroz otvor i sustav pukotina na dnu jezera i ispod njegovog dna drenirali do tadašnje morske razine. Vransko jezero prvi put se spominje djelu Alberta Fortisa 1771. godine u kojem ga naziva „Lago di Vrana o Jesero“.
Vransko jezero se nalazi u prosjeku 13 metara iznad površine mora, a dno jezera je 61,3 metra ispod razine mora što znači da je jezero kriptodepresija. U slučaju opadanja razine jezera, postoji mogućnost prodiranja mora u jezero čime bi voda postala neupotrebljiva za piće i ostalo za što se koristi pitka voda. Pravilnikom o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite definirane su mjere zaštite Vranskog jezera i njegovog sliva koje uključuju monitoring kakvoće vode na priljevnom području izvorišta te aktivnosti za poboljšanje stanja voda. Naime, na području Vranskog jezera zabranjeno je ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda, odlaganje otpada i sve ono što bi potencijalno moglo onečistiti jezero.
Uz Vransko jezero veže se i legenda o njegovom nastanku. Naime, na mjestu današnjeg Vranskog jezera nalazilo se polje u vlasništvu dvije sestre. Jedna od njih bila je bogata, a druga siromašna. S obzirom na bahatost bogate sestre koja je počela otimati teritorij svojoj sestri, snašla ju je Božja kazna u obliku potresa i potopa. Potres i potop srušili su njezin dvorac, a prema legendi ostaci dvorca i danas se vide duboko na dnu jezera.
